Šta je to implantologija?
Implantologija je grana oralne hirurgije koja se bavi zamjenom jednog ili više zuba koji nedostaju u usnoj šupljini ugradnjom zubnih implantata.
Šta su to zubni (dentalni) implantati?
Zubni(dentalni) implantati su biokompatibilni titanijumski šrafovi koji se jednostavnim hiruškim zahvatom u lokalnoj anesteziji ugrađuju u gornju ili donju vilicu.
Šta je to zubni (dentalni) abatment?
Abatment ili suprastruktura implanta je spoljašni dio implanta koji omogućava nadoknadu vidljivog dijela zuba. On se sa implantom u kosti povezuje a na njega se cementira ili šrafi određena protetska nadoknada.
Protetska nedoknada može biti zavisno o situaciji u ustima, odnosno broju zuba koji nedostaju: zubna krunica, most ili proteza.
Tako npr. kada nedostaje jedan zub konačna protetska rekonstrukcija na implantatu se sastoji iz tri dijela:
implanta (titanijumskog šrafa ugrađenog u viličnu kost)
abatmenta (spoljašnjeg dijela implantata) koji može biti metalni ili cirkonski
krunice (navlake, koja može biti metalno-keramička ili cirkonska)
Postoje privremeni ili trajni abatmenti, i jedni i drugi mogu biti različitih oblika zavisno o potrebi protetskog rada.
Trajni abatmenti se povezuju navojem sa implantatom nakon isteka perioda osteointegracije.
Šta je to period osteointegracije?
Period osteointegracije je vremenski period od zahvata ugradnje implantata do trenutka kada se implantat može žvaćno opteretiti.
To je vrijeme potrebno da implantat adekvatno sraste sa okolnom kosti u koju je ugrađen, a traje zavisno o uslovima prisutnim u trenutku implantacije, najčešće 3-6 mjeseci.
Tek po isteku tog vremena implantat se “otvara” i može se započeti sa protetskom fazom.
Kada se odlučiti na ugradnju zubnih implantata i koja je njihova prednost u odnosu na izradu zubnih mostova?
Zubni implantati su danas najidealnije rješenje u slučaju gubitka jednog ili više zuba. Njihova je glavna prednost u odnosu na tradicionalna fiksno-protetska rješenja, mostove, to što ne zahvataju rušenje susjednih zuba a njihovu prednost kod većeg gubitka zuba u odnosu na mobilne protetkse radove ne treba ni naglašavati.
Da li su zubni(dentalni) implantati sigurno rješenje?
Titanijumski dentalni implantati su konusnog oblika, biološki tolerantni, ne izazivaju rekaciju antigen-antitijelo, biohemijski u koštanom tkivu. Opšte rašireni strah pacijenata da se implantat neće “primiti” je ponutno neosnovan i do toga sigurno neće doći ukoliko se radi sve po pavilima struke, sa kvalitetnim implantatima i ako se održava adekvatna higijena od strane pacijenata.
Šta ako nema dovoljno kosti za ugradnju implantata, šta su to augmentacija kosti i sinus lifting?
Da bi se implantati ugradili u viličnu kost, kosti mora biti dovoljno i mora biti kvalitetna. Ukoliko kost ne zadovoljava potrebne uslove, pristupa se postupku augmentacije kosti.
Augmentacija vilične kosti je hiruški zahvat kojim se u lokalnoj anesteziji vilična kost nadograđuje uz pomoć vlastite i/ili postavljanjem vještačke kosti (bioos) u svrhu povećanja volumena kosti. U gornjoj vilici vrlo često nema dovoljno kosti za ugradnju implatata zbog položaja i veličine maksilarnog sinusa (koštana šupljina u gornjoj vilici).
Sinus lifting (podizanje dna sinusa gornje vilice) je oralno-hiruški zahvat koji se također izvodi u lokalnoj anesteziji, a njime se uz podizanje dna sinusne šupljine i augmentiranjem kosti stvara adekvatna količina kosti potrebna za augmentaciju . Ukoliko je ove zahvate potrebno izvesti prije implantacije, ugradnja implantata moguća je najčešće za 4-6 mjeseci koliko je potrebno da se stvori kvalitetna kost koja će svojom debljinom i širinom biti dovoljna za ugradnju implantata.
Koje su kontraindikacije za ugradnju zubnih (dentalnih) implantata?
U stanja koja privremeno predstavljaju kontraindikaciju za ugradnju zubnih implantata ubrajamo:
akutne upale i patološke promjene oralne sluznice
parodontna i kosti
trudnoću i dojenje
uzrast ispod 16 godina. (implantacija je dozvoljena tek kada je u potpunosti završen rast kosti vilice)
radijacijska terapija u području glave i vrata kao i određeno vrijeme nakon terapije
hemoterapija.
U sistemske bolest koji predstavljaju relativnu ili apsolutnu kontraindikaciju ubrajamo:
-endokrine poremećaje (posebno nekontrolirani dijabetes i izraženu osteoporozu),
-kardiovaskularne bolesti (skorašnji infarkt miokarda, vještački zalisci…)
-teške hronične bolesti bubrega i jetre,
-hematopoetske poremećaje
-bolesti koje zahtijevaju dugotrajnu kortikosteroidnu terapiju
-HIV i druge imunokompromitujuće infektivne bolest
-neke psihičke poremećaje(psihoze)
-zavist o narkoticima
-teški alkoholizam
-pušenje preko 20 cigareta dnevno
Lokalna relativna ili apsolutna stanja koja predstavljaju kontraindikaciju za ugradnju zubnih implantata su:
-bruksizam (noćno škripanje zubima)
-loša oralna higijena
-nepovoljni međulični odnosi
-ograničeno otvaranje usta
-izrazita atrofija alveolarnog grebena
-veliki vilični koštani defekti
Što je to ALL ON 4 i ALL ON 6?
ALL ON 4 i ALL ON 6 su najnoviji revolucionarni koncepti u implantologiji koji omogućuju izradu fiksnoprotetskog nadoknade kod bezubih pacijenata koji nemaju dovoljnu količinu kosti. Kod takvih je pacijenta do nedavno bilo moguće izraditi jedino totalne proteze.
Kod ALL ON 4 sistema se postiže potpuna rehabilitacija sa samo 4 implantata od kojih se dva ugrađuju ravno a dva pod nagibom.
Kod ALL ON 6 se postavljaju 4 implantata ravno a 2 pod nagibom kako bi se izbjegle određene anatomske strukture(vilični sinus) i nadoknada kosti.
Implantati se ugrađuju po posebnom protokolu. Nakon njihove implantacije slijedi izrada privremenog fiksnog mosta koji se učvršćuje isti dan na ugrađene implantate. Dakle, postiže se imedijatno opterećenje fiksnim mostom u vremenskom periodu od svega 12 sati od početka zahvata. Oporavak pacijenta je brz jer je sam hiruški zahvat implantacije minimalno invazivan, nije potrebna nikakva augmentacija niti podizanje dna sinusa. Nakon perioda od 6 mjeseci koliko traje proces osteointegracije ugrađenih implantata, izrađuje se definitivni fiksni most.
Kolika je uspješnost ugradnje zubnih (dentalnih) implantata, jesu li moguće komplikacije?
Danas, uspješnost implantno-protetske terapije je u 98% slučajeva. Kompikacije kod ugradnje implantata su veoma rijetke, ali su moguće. Najčešće se radi o infekcijama koje se razvijaju postoperativno kao posljedica loše oralne higijene. Razvija se periimplantitis (upala mekih a kasnije i tvrdih tkiva oko implantata) koji može dovesti do gubitka implantata. Kod pušača je uspjeh smanjen za 10% zbog toksičnog djelovanja nikotina u ustima u fazi zarastanja i oseointegracije.
Kolika je trajnost implantata?
Prema najnovijim statističkim podacima, zubni implantati mogu trajati do deset godina. Međutim, u pojedinim slučajevima taj rok je i puno duži.
Ukoliko se pacijent pridržava pravilne oralne higijene (koja je izuzetno važna za opstanak implantata), redovno posjećuje svog stomatologa, dentalni implantati mogu biti doživotno rješenje.